ASTIN TREW AT2000 PLUS: Osvaja srce

Submitted on: 18 дец 22

Website Address:

Category: Amplifiers

Website Rating:

Author's Description:

Astin Trew je britanska kompanija koja se na tržištu pojavila 2003., kao poslednji lokalni proizvođač HiFi opreme u poslednjih 20 godina, a kasnije još i više. Osnivač, vlasnik i CEO (ili na srpskom generalni direktor) je Michael Osborn, a neke od intervjua sa njim možete pronaći na Internetu.

Prilično je teško locirati tačnu istoriju proizvoda ove kompanije, ali negde 2007. izbacili su na tržište CD plejer AT3500 i pojačalo AT2000. Kasnije je došao i model AT2000 Plus, no ne znam tačno kada, pretpostavljam nakon par godina – a to je model o kojem ovde pišem. Njihov trenutni audio program se u dizajnira i proizvodi u Britaniji, dok je ranije sama proizvodnja bila u Kini, što je česta pojava u smislu smanjenja troškova – posebno kada ste mlada kompanija sa ograničenim sredstvima za ulaganja.

Inače, proizvodi Astin Trew su praktično potpuno nepoznati u Srbiji, a i ovo je moj prvi susret sa pomenutim.

O modelu

Pojačalo AT2000 Plus zadržalo je cenu prethodnika koja ga svrstava u višu klasu: 1.800 EUR u momentu dok je bio aktuelni model. Računajte da bi adekvatni proizvod danas koštao 2-2.5 puta više. AT2000 Plus je hibridno (ali ne klasično… videćete…) pojačalo mase malo manje od 13 kg, snage „svega“ 65 vati na 8 oma i 85 na 4 oma. Ništa specijalno snažno, no Astin Trew tu svoju snagu ne koristi sirovo, već pametno.

 

Izgled, kvalitet izrade, ergonomija…

AT2000 Plus izgleda skoro identično kao osnovni model AT2000, a razlike koje se navode su  vezane za kvalitet internog ožičenja i sprežnih kondenzatora koji su više klase u odnosu na prethodnika. Čak ni na samom uređaju nema nikakve oznake da se radi o „plus“ verziji.

Spolja, AT2000 Plus izgleda, za moj ukus, lepo i klasično. Nema tu nikakvog preterivanja u dizajnu ali je sve na mestu. Nije se štedelo kako to često Britanci rade, pada mi na pamet Rega DAC i još neki modeli koji poseduju tanku foliju kao finiš prednje ploče, a ista se savijala pri malo jačem stisku. Odmah upada u oči da je kućište iste boje i u crnoj i u silver varijanti, sem prednje ploče.

Ono je veoma dobro i čvrsto napravljeno, sa Torex zavrtnjima koji su, doduše, malih glava i morate biti pažljivi kada ih demontirate. Poklopac ide odozgo i oslanja se na velike hladnjake sa strane. Kada kažem velike, mislim baš tako – za svojih 65 W u AB klasi Astin Trew ima zaista maaaasivne livene rebraste aluminijumske hladnjake, prilično duboke (oko 370 mm) koji stoje sa strane i daju jednu agresivno ozbiljnu notu pojačalu. Oko njih se vrti sve ostalo – kompletno kućište od aluminijuma koje i samo deluje kao hladnjak. Prednja ploča je standardne debljine, tj. one koja se nekada stavljala baš skupe uređaje.

Imajući u vidu da AT2000 Plus poseduje samo par izlaznih tranzistora po kanalu, ne iznenađuje koliko se ono malo greje ili bolje reći ne greje čak i kada radi u režimu jače snage. Hlađenje je, jednostavno rečeno, odrađeno odlično i jednostavno, što će obezbediti duži život internim komponentama. Kada kupite nov uređaj koji se dosta greje, sve je lepo na početku, ali kasnije se sve svodi na kocku – koliko će komponete izdržati, da li će se pojavljivati hladni lemovi i koliko će se neki delovi uređaja „kuvati“ – ima onih koji 20 godina mogu da rade tako a ima i onih koji stradaju za godinu dana.

Prednja ploča AT2000 Plus sadrži osnovne komande i par interesantnijih detalja. Na sredini je enkoder za jačinu zvuka – naravno upravlja posebnim kolom, nije potenciometar. Implementacija je jednostavna – oseti se pristojan „klik“ ali neke intelignecije u smislu da pojačalo oseti kada želite da ga brže pojačate (kao kod Sony TA-A1ES) nema i to mi je nedostajalo jer je odziv potpuno linearan. Tačnije rečeno, kada se naviknete na Sony-jevu logiku, teško je vratiti se na klasičan pristup.

Sa leve strane nalaze se izlazi (pazite – izlazi, množina) za slušalice: dva komada, jedan za 6.3 mm a drugi za 3.5 mm. Ovo, priznajem, nikada nisam video… mora da su konstruktora nervirali adapteri sa 6.3 mm na 3.5 jer oni često prekidaju (bar iz mog iskustva) i rekao je „E, nećeš ga majci, više…“ :). Pored njih, tu je i ulaz za 3.5 mm analogni izvor, sa oznakom MP3, koji je meni lično najodvratniji fomat zvuka ikada izmišljen (de, de, popravili su se kada su ga podigli sa 128 kiloboda na 320, da ne grešim dušu).

Koliko sam uspeo da vidim na slikama, izgleda da je „običan“ AT2000 imao sa desne strane zasebne tastere za svaki ulaz, dok novi koristi samo dva nazvana, logično, „source“ kojima se možete šetati sekvencijalno po ulazima. Prisutni su i „Mute“ taster kome ne nalazim neku primenu, zatim „Disp“ taster za podešavanje jačine displeja u tri koraka (jače-slabije-isključeno) ali pojačalo ne pamti izabrani nivo nakon isključenja (skroz bezveze), kao i „Rem“ za primanje komandi spolja, najčešće u multiroom postavci. Selektovanje pomenutog tastera isključuje mogućnost korišćenja svih ostalih tastera i to bez prateće informacije, te neiskusnom korisniku može delovati kao da se pojačalo pokvarilo i više ne prima komande.

Tu je i „P. Amp Input“ namenjen direktnoj vezi sa izlaznim pojačalom. Ovo poslednje mi je bilo nezgodno: aktiviranje moda rada izlaznog pojačala se manifestuje oznakom „AMP“ na ekranu, ali bih voleo da postoji posebna LE dioda koja se upali ako se pomenuta opcija aktivira – kao dodatno upozorenje da pojačalo radi u režimu snagaša.

Displej je mali, pregledan, dot matriks tipa, sa dovoljno informacija.

Prekidač za uključenje pojačala je mehanički, ne postoji stand by opcija čak ni preko daljinca, što je malo čudno. Po uključenju kreće da trepće crvena LE dioda sa leve strane a čuje se nežno škljocanje par releja, da bi se nakon ukupno tridesetak sekundi aktivirao i glavni izlazni rele i pojačalo bilo spremno za rad. Zbog čega čak 30 sekundi – videćete, nastavite da čitate.

Pored standardnih opcija koje ću opisati, AT2000 Plus podržava i multiroom, RS232 konekciju i žični prenos daljinskih komandi (ulaz/izlaz), ali se na ovome neću zadržavati. Moram napomenuti da sam morao da kratko spojim direktan ulaz za izlazno pojačalo jer se u zvučnicima čulo tiho brujanje – pojačalo je kupilo neku smetnju spolja kada bi pomenuti ulaz bio aktivan. Nakon kratkog spajanja na ulazu ovo je nestalo.

Kvalitet zvučničkih terminala je solidan, a single end (RCA) konektora prosečan za tu i niže klase, voleo bih da sam video neke šasijske single end konektore.

Daljinski upravljač je kvalitetne izrade, od dobre plastike sa gornjom metalnom površinom i deluje elegantno ali je dosadan – tasteri su sitni, svi identični, morate da pazite gde se koji nalazi, a ako imate i Astin Trew CD, pokriće i njega, ali jedan od tastera nije taster već preklopnik da se pređe u CD mod rada – bespotrebno komplikovano. Solidno „gadja“pojačalo pod uglovima ali, iskreno, ništa epohalno.

Realno, kvalitet izrade je mešavina velikog truda, dobrih ideja i nekih sitnih nedostataka koji se često viđaju kod novih firmi na tržištu, a kasnije bivaju ispeglani. Doduše, nova serija pojačala iz Astin Trew-a mi, bar po slikama, nije ni prineti po dizajnu ovoj staroj, ali to je samo moj lični ukus. A i ja sam veliko zakeralo, često zameram ono što veliki broj ljubitelja audio tehnike ne bi ni primetio.

Ono što je bitno jeste da je sam kvalitet izrade na nivou cene, a po meni i dosta više, sve u svemu vrlo dobar posao.

 

Iznutra

Skinutog gornje poklopaca AT2000 Plus već na prvi pogled odaje utisak ozbiljne konstrukcije. Transformator je oklopljen, ne znam kakvog je tipa, ali sa strane se nalaze dve nezavisne banke kondenzatora za filtraciju struje. Njihov kapacitet je veoma respektabilan: 22.000 uF po kanalu, proizvođač je Nichicon. Dodatno, na visokonaponskom delu postavljen je i klasičan LC filter, što je dobro. Treba imati u vidu da su filterski kondenzatori u stvari podeljeni u dve banke: 4×2.200 uF i 4×3.300 uFd.

Tokom pisanja ovog teksta mislio sam da su svi navedeni kondenzatori filterski, ali me je naknadno ispravio Miša Lukić, poznati i izuzetni majstor za audio tehniku, rekavši mi da su filterski kondenzatori samo 4 komada od po 3.3oo mikrofarada po kanalu, dok su ostali, u stvari, sprežni. Hvala Mišo!

Ulazi su realizovani putem releja. Plus verzija, kako sam rekao, poseduje i neke poboljšane komponente kao što je ožičenje i kvalitetni američki kondenzatori AuriCap. Dodatno, tu su i Astin Trew polipropilenski „audiofilski kondenzatori“ kako je na njima napisano, a koje verovatno neka kompanija pravi za Astin Trew.  Elektrolitski kondenzatori manjeg kapaciteta su Nichicon serije FW, standardno namenjeni upotrebi u audio tehnici.

Sve u svemu kvalitet izrade je odličan, pojačalo odiše kvalitetom i vidi se da se proizvođač trudio da održi visok nivo.

 

Ono što AT2000 Plus izdvaja jesu par, za mene, veoma interesantnih rešenja:

Prvo od njih je korišćenje lampi što, po tehnologiji, Astin Trew AT2000 Plus svrstava u kategoriju hibridnih pojačala. No, hibridna pojačala su najčešće konstruisana tako da je lampa u sekciji pretpojačala i putanji signala, te vrši naponsko pojačanje i  daje šmek zvuku, a zatim se signal prenosi na tranzistorski izlazni stepen.

Kod AT2000 Plus rešenje je potpuno drugačije i tako nešto nikada nisam sreo: signal 100% prolazi kroz tranzistore i integralna kola. Lampe se koriste u sekciji kontrole bias-a (mirne struje) izlaznog stepena. Na koji način, ne znam, jer nemam šemu pojačala. Proizvođač tvrdi da primena lampi na ovaj način definitivno utiče na zvuk AT2000 Plus i, nakon slušnog testa, potpuno mu verujem. Dodatno, kako signal ne prolazi kroz lampu, teorijski bi trebalo da nema velikog uticaja kakve lampe koristite, tj. kog proizvođača, bitan je samo tip ECC82, a u AT2000 Plus na mestu cevi se nalazi Electro Harmonix pravljen u Rusiji.

Sledeće što je primenjeno jeste u napajanju: dobro rešeno napajanje pojačala (a i mnogih drugih uređaja) je dobar deo završenog posla, a Astin Trew je ovde koristio patentirani Never Connected (NC) sistem za pretpojačalo. O tom sistemu ima malo podataka na netu, no teorijski on bi trebalo da se sastoji od dve banke kondenzatora: sekcija napajanja ide od transformatora i ispravljačkih dioda i puni prvu banku kondenzatora. Kada je ona napunjena, radi se svičovanje i puni sledeća banka kondenzatora ali ne preko transformatora i ispravljačkih dioda već direktno iz prve banke kondenzatora, a dalje druga banka napaja potrošača (pretpojačalo). Ovim, faktički, potrošač (pretpojačalo u ovom slučaju) ne dolazi u direktnu vezu sa ispravljačkim diodama i smetnjama koje mogu proći kroz transformator i dalje. Sve pomenuto podseća na Technic-ov sistem „Virtuelne baterije“ koji je primenjivao, čini mi se, negde 90-ih godina (doduše, na nekim pretpojačalima je imao i prave punjive baterije). Koliko je Never Connected sistem efikasan u praksi? Ne znam, ali svakako je veoma zanimljiv.

Treće, zanimljivo, jeste za ljubitelje balansiranih konekcija: AT2000 Plus je single end pojačalo, što znači da se konverzija balansiranog signala vrši u single end i obrnuto. Ukoliko se ne koriste (skupi) transformatori, najčešće rešenje je korišćenje klasičnih operacionih pojačavača. Astin Trew je umesto njih upotrebio THAT kola (1206P i 1646), specijalno napravljena za konverziju signala single end u balansirani i obrnuto. Ona koriste tzv. InGenius ulazni stepen patentiran od strane Billa Whitlocka iz firme Jensen Transformers. Ne bih da ulazim u tehničke detalje, ali ova specijalizovana kola bi u praksi morala biti daleko bolja od onih baziranih na klasičnim operacionim pojačavačima te bi trebalo da pariraju transformatorima u balansiranim/single end kolima. Nažalost, balansirane ulaze i izlaze nisam testirao, trebao mi je daleko bolji balansirani interkonekt u odnosu na onaj koji sam imao pri ruci.

Sve u svemu, teško je oteti se osećaju ushićenja da ću čuti kako zvuči nešto konstrukcijski novo, sa drugačijim i nestandardnim idejama. Milina, zar ne? Kvalitet izrade je takav da je zaista teško naći bilo kakvu ozbiljniju manu, sve je na mestu i veoma dobro.

Zvuk

Mislim da bih mnogo toga rekao ako bih priznao da bih se na slepom testu prevario i ocenio da je zvuk Astin Trew-a AT2000 Plus… zvuk lampaškog pojačala. I ne bih mnogo pogrešio: ovo pojačalo nije za audio sitničare po pitanju zvuka. Nije ni neutralno: Astin je najmekše i najtoplije tranzistorsko pojačalo koje sam imao prilike da čujem, ali daleko od toga da ima potisnute tonove ili da je muljavo. Ipak, meka pojačala ne odgovaraju svakome svakome, što ne znači da AT2000 Plus nije sposobno da trese sobu rokom: The Cult u numeri She Sells Sanctuary zvuči veoma dobro preko Astina, sa velikom dozom divljh emocija i energije koja se prenosi na slušaoca.

Trodimenzionalnost scene (Madonna – Vogue, Češka filharmonija) je iznenađujuće dobra i neočekivana. Delom ovo dolazi i zbog filigrantskih visokih tonova i mikrodinamike koja ovom uređaju ne nedostaje. Cela prezentacija je dovoljno čista, ali traži navikavanje jer nije „in the face“ te poređenje sa nekim drugim pojačalima (pročitajte sledeći pasus) daje utisak kao da je izvođač malo povučen u pozadinu ili je na sredini. Ovo se, naravno, može delimično kompenzovati položajem zvučnika, kablovima itd. No, cela slika je homogena, gašenje tonova gitare u raznim numerama (npr. Dire Straits – Private Investigations) je veoma dobro, taj „decay“ zaista za pohvalu, zajedno sa tišinom koja nastaje nakon toga.

Dodao bih i da su tajming, kao i ukupna muzikalnost, odlični.

Ono po čemu se ovo pojačalo još razlikuje jeste bas: imam utisak kao da je donekle naglašen i veoma, veoma mek, te omogućava vrlo pristojan nivo najnižih tonova i pri tihom slušanju. Po meni, ovo više liči na neku vrstu fiziološke korekcije zvuka (loudness) nego na pravi bas, barem kako ga ja doživljavam. Zbog toga druga pojačala, kada se naviknete na AT2000 Plus, mogu zvučati suvo, a da u stvari budu samo neutralna. Astin-ov bas nije neutralan jer ima solidnu ali ne vrhunsku dozu definisanosti i nekada, ali samo nekada, može se osetiti da ne ide do dna, što nadoknađuje voluminoznošću pa se pomenuti malo teže primeti.

Astin Trew AT2000 Plus slušaoca uvlači u srž muzike, na sličan način na koji to rade lampaška pojačala: na nekim delovima spektra je neverovatno precizno, osvaja tamo gde je ljudsko uho osetljivo, ali nikada ne opterećuje ili forsira: potpuno je relaksirano i ne pokazuje tragove rada na silu kada ga slušate pa čak ni kada odvrnete dugme za kontrolu jačine daleko iznad nivoa koji biste koristili za normalno slušanje. Nikada ne bih rekao da AT2000 Plus ima „svega“ 65 vati snage jer se sa mojim Elac FS210A zvučnicima borilo bez ikakvih problema.

 

Poređenja

Poredivši ga sa Cambridge Audio CA840A v2, koje je jedno solidno pojačalo više kategorije, zvučno iznenađujuće dobro a posebno u klasi cene koja je iznosila oko 1.500 EUR vreme prodaje, AT2000 Plus odnosi pobedu: više filigrantskih detalja na visokim tonovima i muzikalnost (PRAT) kojoj CA840A v2 nije mogao da parira, mada se dobro držao.

Sa druge stane Pioneer A-70K je jednostavno gubio od Astin Trew-a. Pioneer pruža veoma mnogo za onoliko koliko je koštao, a to je 1.000 EUR u vreme prodaje: sjajnu, sjajnu i ozbiljno urađenu gramofonsku sekciju, solidan DAC, izvanredan kvalitet izrade i D klasu na izlazu. U zvuku ima primesa finesa, ali AT2000 Plus je mnogo muzikalnije pojačalo od njega, bolje balansirane zvučne slike i dinamike, a posebno je upečatljiv način na koji prezentuje nežne i tihe tonove, kao i samu tišinu iza instrumenata.

Poredio sam ga i sa Harman/Kardon-om PM665, jednim ozbiljnim uređajem stare generacije, top modelom iz sredine osamdesetih. Nakon što sam ga prodao, novi vlasnik ga je odneo kod veoma iskusnog majstora i ispostavilo se da mu, sem čišćenja par preklopnika, opšti refreš elektronike nije čaki ni bio potreban. Dakle, kvalitet se drži. Harman je u duelu sa Astin-om dobijao AT2000 Plus na basu: snažan, realističan, odlično definisan, dubok, jedan od boljih koje sam čuo u svojoj HiFi karijeri. Nije bio tako mekan kao kod AT2000 Plus, ali je bio upečatljiviji. No, na svemu ostalom PM665 bukvalno nije imao šta da traži pored Britanca: od najfinijih tonova na gornjem ekstremu koji se na Harmanu nisu mogli čuti ili su se jedva čuli, preko srednjeg opsega do širine zvučne scene i 3D prostornosti, AT2000 Plus je bio učitelj za Harmana, što me je prilično iznenadilo.

Na kraju sam Astin-a stavio u kolo sa svojim Sony TA-A1ES pojačalom. Približno su iste cenovne kategorije (Sony je koštao oko 2.000 EUR) a poređenje je bilo iznenađujuće: Sony je daleko direktniji ali ne i zamarajući, sa više istaknutim srednjim i višim delom spektra, nekako prirodniji na ljudskom glasu ali u nekim slučajevima pomalo kompresovanog zvuka u odnosu na Astin-a, no uvek korektan, umereno topao i dosta čistije prezentacije. Povratak na AT2000 Plus zahtevao je opet jedan kraći period navikavanja: Sony je opasna zverka i šteta je što nisu nastavili fenomenalnu seriju koju su započeli. U duelu, za mene je pobednik bio Sony.

 

Zaključak

Nadam se da sam vam, dragi pratioci mog sajta, uspeo da objasnim kakav je tip pojačala AT2000 Plus. Naveo sam dobre osobine, kao i mane. Međutim, ono što teže mogu objasniti jeste sam osećaj kada ovaj uređaj koristite i slušate. On nije savršen, realno nije ni mnogo daleko od toga, neke stvari su propuštene da budu učinjene boljim, ali je on… nekako… fascinantan. Drugačiji, prefinjen, bilo da slušate muziku ili gledate film, on zaista oduševljava. Drugačiji je od svega što sam posedovao ili imao prilike da slušam u svom sistemu. Kada se čovek navikne na njegov karakter zvuka, jako ga zavoli i čuje samo njegove dobre osobine. Ovo je uređaj koji nije high end (zaboravite oglase i „high end“ ocene uređaja koji su koštali par stotina evra pre dvadeset godina) ni po ceni ni po zvuku, ali je sasvim dobar da ga slušate godinama i ne zažalite. Oduvek sam gledao da se ne vezujem za HiFi uređaje iz jednostavnog razloga: ne mogu ih sve držati u sopstvenom prostoru, nemam privatni dvorac sa ogromnim podrumom za slušanje komponenti, i ovako ih imam previše. Ali moram priznati da me je Astin Trew osvojio, na način na koji nisam očekivao.

Ono što me je dodatno iznenadilo jeste količina tehnologije, rada, elemenata i kvaliteta izrade koji se ne poklapaju sa tržišnom cenom od 1.800 EUR, što je, po meni, bila veoma povoljna ponuda u to vreme.

Mislim da je, na kraju, moj dragi poznanik Dimitrije, koji mi je i prodao Astin Trew pojačalo, bio u pravu kada je rekao: „Zoki, ovo nije high end pojačalo za zadrte audiofile, već za ljude koji vole da slušaju muziku.“. Dodao bih da Astin definitivno ima nekoliko veoma bitnih osobina kojima se mogu pohvalite samo prilično skupi uređaji, daleko skuplji od njega samog, te da je ovo tranzistorsko pojačalo koje ima tako približan zvuk nekim solidnim lampašima, a opet i osobine tranzistoraca koje sam imao prilike da čujem. Pravi hibrid u pozitivnom smislu, što samo po sebi predstavlja jedan dobar kompliment.

Lično, mogao bih da živim sa svim sitnim nedostacima ovog uređaja, jer ono što on pruža jeste najbitnije: uživanje u muzici.

Comments are closed.