JVC TD-V66: Tako potcenjen

Submitted on: 12 сеп 17

Website Address:

Category: Analog recorders/players

Website Rating:

Author's Description:

Tokom trideset i pet godina koliko se bavim dekovima, kao i ostalom HiFi opremom, bio sam svedok mnogih promena koje nisu inicirane od strane proizvođača. Šta želim da kažem? Faktički, kupci su se menjali, bar ovi naši na tržištu Srbije. Za vreme 90-ih godina prošlog veka Technics dekovi su se vrlo brzo prodavali preko oglasa. Isto nije važilo za Sony dekove iz, recimo, ES serije. Njih kupci kao da su slabije primećivali i aktivno zaobilazili. Ali Akai, Aiwa, pomenuti Technics… imali su vernu armiju kupaca kod nas.

Vremena se menjaju, a i Akai GX75/95 kao i Aiwa Excelia 009 ostalo je malo u dobrom i radnom stanju. Kupci su, zatim, primetili Sony dekove kao vrlo dobru opciju, pa im je i cena na tržištu porasla. Ono što sam nekada plaćao 150 evra, sada treba da platim najmanje 300. A uređaj je desetak-petnaest godina stariji, no sve ih je manje „živih“.

U celoj toj HiFI gunguli JVC se uvek nekako nalazio po strani. Modeli DD9 i DD99 bili su veoma dobro ocenjeni i, iskreno, to su jedni od najboljih dekova koje sam sreo. No, ukupno gledano JVC je stekao slavu kod nas pre videorekorderima nego audio uređajima, posebno kaset dekovima. Odmah da kažem: potpuno nezasluženo.

Ispred mene se našao TD-V66, imao sam ukupno tri komada ovog modela ali ovaj mi je veoma poseban jer je poklon od dragog prijatelja, Slobodana, koji mi ga je dao još pre nekoliko godina i rekao kako se nada da  će jednom i o tom uređaju izaći tekst na mom sajtu. Prošlo je dosta vremena, ali najzad sam stigao da se i njim malo bavim.

JVC dekić sam potpuno rasklopio, servisirao mehaniku i očistio i podmazao potenciometre koji su krckali, te sklopio uređaj. JVC TD-V66 je koštao nekih 1.000 DEM, što dođe oko 500 današnjih evra i bio je top model negde od 1983. do 1985. godine, nasledivši DD9 i DD99. Kako je kriza žestoko lupala na vrata, tako je i JVC pojednostavio gamu proizvoda, kao i same uređaje. Sigurno je da je i CD kao standard koji se uzdizao zahtevao veliki deo internog finansijskog kolača te nije više bilo vremena za skupe eksperimente.

Zbog svega nevedenog JVC TD-V66 nema sve fine karakteristike prethodnika. Kućište je manje u dubinu, a vidi se da se štedelo gde se moglo. Međutim, menadžment i inženjeri nisu dozvolili da se ukine ono što je bitno. Tako TD-V66 ima kvalitetnu mehaniku, doduše sa remenskim pogonom i jednim zamajcem, no on je vrlo velik za dek ove kategorije. Tu je i motor za namotavanje i premotavanje kao i treći pomoćni za mehaniku. Sam transport je veoma stabilan i kvalitetan. Jedina (nasleđena) mana jeste ona koju predstavlja filc u sistemu zatezanja trake, a koji je krajnje primitivno i neadekvatno rešenje.

Moram napomenuti da se i ovde koriste poznate JVC SA (Sendust Alloy) glave u livenom nosaču, nezavisno podešene. Dakle, ne koristi se blok glava već su ona za snimanje i ona za reprodukciju fizički nezavine – slično kao kod Nakamichi dekova. Očigledan je trud proizvođača da sačuva kvalitet na najbitnijim mestima.

LED-ovke koje prikazuju status transporta se nalaze u nosaču kasete i vrlo su atraktivne i korisne.

Iznutra, sva audio elektronika je praktično stavljena na jednu veliku ploču, što je štedelo dosta vremena i novca pri proizvodnji ploča i sklapanju uređaja.

Odmah da kažem najveću manu: JVC TD-V66 nema nikakvu (auto)kalibraciju, čak ni podešavanje biasa, što je prava šteta. Ima, doduše, neke druge funkcije od kojih je jedna tada popularna pretraživanje numera napred i nazad (nasleđena od DD99), ali bih ja to daleko pre menjao za varijabilni bias koji je i jevtiniji za implementaciju.

Stvar popravlja fenomenalni narandžasti displej, jedan od boljih u svetu kaset dekova. Pored odličnog rada, on poseduje i funkciju digitalnog prikaza pik funkcije, koja u decibelima prikazuje vršnu vrednost nivao od poslednjeg reseta ili uključenja deka. U praksi, ovo je sjajno i veoma korisno.

Kada sam dao naslov „Tako potcenjen“, on se nije odnosio na transport, glave i ostale tehničke detalje, već sjajan zvuk koji ovaj dek ima. Njegovi snimci su dobri i na drugim dekovima (recimo Aiwa-i ADM800 ili Dual-u C844) i poseduju odličnu dozu transparentnosti (JVC TD-V66 ima sjajan fabrički deklarisan frekvencijski opseg od 20 Hz do 21 kHz na metal trakama i to na -3 dB a po DIN standardu od 15 Hz do 23 kHz), i vrlo dobre detalje na oba ekstrema. Mogu samo reći da običnom korisniku nikada ne bi trebalo ništa bolje. Očigledno je da su u JVC-u uspeli da pojevtine cenu deka za preko polovinu u odnosu na njegove pretke, ali su sačuvali hrabro srce. Čista reprodukcija sa vrlo dobrom dinamikom je jedna od stvari koje se primete kada se paživo sluša, dok subjektivni nivo šuma nije visok. Za pravo čudo, TD-V66 nije pokazivao značajniju razliku u zvuku kada sam koristio Emtec, Sony i TDK hrom trake, ali je postojala jasna razlika u osetljivosti. Možda zbog toga nisu ni ugradili varijabilni bias ali siguran sam da bi mi on zatrebao na nekim kasetama.

Šta reći na kraju… ja sam svoj primerak poklonio gospodinu koji je kupio od mene pokvarenu predivnu Aiwa-u ADM800 jer sam procenio da je pravi ljubitelj dekova, a poklon se, po mom skromnom mišljenju, nikada ne prodaje, samo… poklanja :-).

Dakle, ukoliko ste ljubitelj dekova i naletite na JVC TD-V66, uzmite ga jer je njegova trenutna cena na našem tržištu 40-50 evra, a on vredi svake pare.

 

Comments are closed.