VECTEUR Club Ten: Francuski šarmer

Submitted on: 25 нов 10

Website Address:

Category: Amplifiers

Website Rating:

Author's Description:

Piše: Zoran Karapandžić

Priča o nabavci ovog uređaja kreća sa idejom o mom B sistemu koji bi služio kao pomoćni sistem za testiranje komponenti srednje i više klase tako da svoj osnovni HiFi sistem poštedim stalnih „reorganizacija“ priključaka i raznih izvora i amplifikatora.
Prva ideja je bilo pojačalo Accuphase E-206, solidan model is prve polovine devedesetih. No, plan nabavke prvog komada se izjalovio i trebalo je čekati da se drugi nabavi sa ebay-a. Tokom tog perioda održana je i Četvrta audioberza koju sam, naravno, posetio i u razgovoru sa dvojicom izlagača saznao da su prethodnog dana nabavili high end pojačalo Vecteur Club Ten… čak sam i za firmu jedva čuo. Cena je bila, po mom mišljenju povoljna… za uređaj o kojem ne znate ništa.

Ronjenje po Internetu dalo je jadne rezultate: francuski proizvođač, sa serijom pojačala pod nazivom Club i ostalim komponentama koje spadaju u višu, visoku i high end klasu. Osnivač i konstruktor Vecteur-a je ranije bio saradnik čuvenog Yves-Bernard Andre-a. Pojačala se proizvode u Francuskoj, izvoze se i za Kanadu, postoji zastupnik i u Hrvatskoj. Club Ten proizvodio se od 1999. godine, a prodajna cena je bila nekih 2250 EUR u Kanadi (kada se izvrše sve moguće konverzije valuta, nadam se da nisam pogrešio). Našao sam jedan test u kojem je odlično ocenjeno. Nažalost, to mi je bio samo putokaz na šta obratiti pažnju tokom eventualne kupovine.
Znajući kako ide situacija sa prodajom kvalitetnih komponenti „iz prve ruke“, bio sam uveren da će Vecteur, ako ga ne uzmem, brzo naći put do nekog drugog ljubitelja HiFi-ja ili, u gorem slučaju, preprodavca. Te večeri sam namaltretirao porodicu da se organizujemo kako bih mogao čuti pojačalo… i čuo sam ga. Druga soba, drugi sistem, druga muzika… ništa što bi mi decidirano otkrilo karakter pojačala. Poredili smo ga sa Audiolab 8000S, legendarnim britansko-kineskim (šalim se, naravno) pojačalom i Vecteur ga je nadmašio u svakom pogledu, no kako i ne bi, koštao je kao tri Audiolab-a. Skidanje poklopca i provera da li je pojačalo preživelo „generalnu“ i u kakvom je stanju uverilo me je da se radi o izvanrednom komadu. Malo preznojavanja, malo sklopljenih ruku i molbi Svevišnjem u nadi da neću odmah po ulasku u kuću (zasluženo) dobiti oklagijom po glavi od voljene lepše polovine… i pojačalo je krenulo putešestvije ka mom domu.
 

Dizajn i karakteristike

Vecteur Club Ten je integralno pojačalo deklarisane snage 2×100 W na 8 oma. Dizajn pojačala je…. specifičan… bolje reći…. ružan ili bar čudan. Kada se naviknete, doduše, nije toliko gadan, otprilike kao kada vam se matori francuski buldog čini lep posle nekoliko godina zajedničkog života sa njim.


Prednja maska ima dubogo utisnut logo firme, i kombinacija je tamno sivog materijala i metalne svetlo sive ploče. Prethodno navedeni pojam „materijal“ treba shvatiti doslovce: prednja ploča izgleda kao da je od 8 mm debelog aluminijuma ali je ona u stvari… drvena! Neka vrsta drveta, možda medijapan, je korišćena kao materijal. Pored nje u oči upada i ogromno, ali zaista ogromno dugme za regulaciju glasnoće, od punog metala. Ostatak su tasteri za selekciju ulaza i stand-by taster. Glavni prekidač je pozadi a mikrokontroler je prilično pametan: u slučaju nestanka struje, po dolasku iste motorizovani potenciometar vraća se u minimalan položaj. Zanimljivo je da pojačalo u režimu stand-by konstantno trepće na tasteru za uključenje a da se „mute“ režim odražava isključenim diodama koje prikazuju aktivni ulaz.

Zadnja strana je klasična: šest ulaza i dva izlaza za analogne snimače. Postoji mogućnost i ugradnje gramofonske sekcije, uz doplatu. Nema pre/power izlaza, ima tu logike a videćemo kasnije zašto. Kvalitet pozlaćenih ulaznih konektora je solidan ali ništa naročito, mogli su i neke malo bolje da ugrade. Nasuprot, oni za zvučnike su vrlo dobri. Club Ten poseduje IEC strujni konektor i uz njega se dobijao i vrlo kvalitetan naponski kabl koji, nažalost, nije stigao uz ovaj komad. Podaci o potrošnji su 450 VA, a takođe se navodi i da je pojačalo „vibration free“. U tom smislu ono je u potpunosti plastificirano a poseduje i posebne antivibracione nožice. Gornji poklopac i stranice su iz komada vrlo čvrstog čeličnog lima, sa antivibracionom masom nanetom sa donje strane poklopca – zanimljivo je da sam istovetni materijal koristio prilikom modifikacije Sony CDP-X202ES CD plejera.

Daljinski upravljač koji je stizao uz ranije modele Vecteur-a je bio marke Philips, neki od modela koje je firma mogla nabaviti, tek su kasnije imali upravljače sa svojim imenom. Tako je i uz ovaj Club Ten stigao Philips aparat.
Korisničko uputstvo je sažeto, sa osnovnim instrukcijama, ali me je oduševilo: na prvoj strani je potpis konstruktora a na sledećoj tabela izmerenih karakteristika sa potpisom tehničara koji je radio merenja. Veoma pažljivo i skoro potpuno zaboravljen način komunikacije sa kupcima. Otkrio sam i grešku: težina pojačala je deklarisana na 12 Kg, ali je ono na merenju pokazalo 15, ili je moja vaga neispravna.

Tehnički detalji

Skidanje poklopca na ovom pojačalu jasno pokazuje da se radi o ozbiljnoj spravi. No, ne mogu se oteti jasnom utisku kako se radi u ručno pravljenom uređaju. Ne kažem ovo u negativnom smislu, već zato što mi se čini da ovako nešto nije problem ni za naše domaće proizvođače. Sa leve strane, gledano od napred, nalazi se masivni transformator koji čini veliki deo težine Club Ten-a. Pored njega je manji transformator zadužen za digitalnu sekciju. Filtracija obuhvata 6×10.000 MFD proizvođača Philips, sa dodatnim gumenim poklopcima u cilju borbe protiv mrskih vibracija. Digitalna sekcija zauzima prilično veliku ploču, pričvršćenu na pozadinu prednje maske.

Ulazna sekcija je realizovana uz pomoć releja što garantuje dugovečnost. Proizvođač navodi da se radi o relejima sa paralelnim kontaktima u smislu smanjenja uticaja prelaznog otpora itd. Od ulazne sekcije signal se šalje kablovima punog preseka ka motorizovanom ALPS potenciometru i na isti način ka pojačalu snage. Na prvi pogled se jasno vidi da se radi o pasivnom pretpojačalu te je i to razlog zbog kojeg nema pre out i main in izlaza/ulaza na zadnjoj ploči.

Pojačalo snage se sastoji dva odvojena monobloka koja pogone četiri MOSFET tranzistora po kanalu, poreklom od Hitachi-ja, bar tako kažu. Naime, svi tranzistori male snage u pojačavačkoj sekciji su prekriveni posebnom masom, možda u cilju smanjenja uticaja vibracija a možda i zato jer proizvođač krije šta od komponenti koristi u pojačalu. Za razliku od njih, izlazni tranzistori su uliveni u nešto drugačiju gumastu poluprovidnu materiju. Eventualna popravka Vecteur-a predstavlja izazov bez konsultacije sa proizvođačem. Između monoblokova se nalazi sekcija za zaštitu pojačala: mala crvena LE dioda obaveštava da je sve u redu.

Sve u svemu, Vecteur Club Ten obećava mnogo toga po izgledu: kvalitet je više nego solidan, uloženo je truda i to se vidi. Ali… kako zvuči?

Zvučni test

Club Ten predstavlja prijatno iznenađenje po pitanju zvuka. Najpre treba reći da se radi o all-rounder-u koji nije nimalo izbirljiv po pitanju vrste muzike koju reprodukuje. Sama prezentacija je veoma melodična i odlično definisana od dna do vrha: bas je masivan, detalji na srednjim tonovima i visokim ekstremima odlični. Dinamika je veoma dobra a pojačalo bez problema isporučuje i veliku snagu, tako da nikada ne ostaje „bez daha“. Kvalitet reprodukcije je jednak kako na niskom tako i na visokom nivou glasnoće, a očigledna je orjentisanost ka muzici a ne ka savršenoj tehničkoj prezentaciji – upravo slično kao kod YBA uređaja.
Ono što mi se posebno dopalo jeste velika tolerantnost ka produkcijama koje su „tvrđe“ i znaju da paraju uši na mnogim pojačalima bez obzira na zvučnike ili izvore koji se koriste, te sam neke diskove, koje često izbegavam, slušao sa uživanjem.
Što se uklapanja sa ostatkom sistema tiče, treba navesti da je Vecteur Club Ten pojačalo na umereno toploj strani reprodukcije, kao i da je njegov karakter donekle svetlije prirode, ali na potpuno drugačiji način od, na primer, Yamaha pojačala. S tim u vidu treba reći da je, na primer, Denon DCD-3560 sa kojim sam radio deo testa lepo „legao“ sistemu sastavljenom od Club Ten-a, Jamo D830 ili Canton Karam M40 kutija, ali je California Audio Labs Alpha/Delta CD transport/DAC bio pravo otkrovenje: lampaški izlaz ovog izvora očigledno je veoma usaglašen sa brzom prirodom Vecteur-a. Stoga, kombinacije sa „lampizatorom“ bilo u DIY ili fabričkoj varijanti bi mogle dati sjajne rezultate.
Kada bih tražio manu Vecteur Club Ten pojačala vođen svojim ukusom, jedino što bih mogao navesti jeste nedostatak agresivnosti, ili „oštrine attack“-a kako je naveo Darko Brlečić tokom naše interne komunikacije. U vezi ovoga moja supruga je rekla kako „pojačalo ne želi da podivlja kada treba“: moglo bi se reći da je Club Ten snažni gospodin koji uvek želi da drži stvari pod kontrolom i da će to uvek i biti tako. No taj se gospodin nikada neće razjariti i posegnuti vođen osnovnim nagonom za život kako bi nokautirao protivnika (čitaj: publiku).
Navedeni nedostatak se može primetiti kada se Club Ten poredi sa četiri puta skupljim Metaxas Audio System pretpojačalom i pojačalom snage. MAS, takođe, ima bas koji ide dublje, ali Vecteur za novac koji je koštao nov radi izuzetan posao.

Zaključak

Vecteur Club Ten je neočekivano dobro pojačalo. Postoji priča da su uređaji iz ove kuće posebno tjunirani da imaju lep, privlačan zvuk. Meni je on svakako odgovarao. U odnosu na današnja pojačala moj lični utisak jeste da Club Ten može da stane „na crtu“ svakom današnjem pojačalu u rangu 1500-2500 EUR. Sigurno ima boljih, ali je ovaj uređaj sjajan. U slučaju da naiđete na očuvan polovan primerak, svakako preporučujem da ga poslušate.

PLUS
– Opšti kvalitet zvuka.
– Vrlo dobar kvalitet izrade.
– Definicija, dinamika.
– Lako za uklapanje sa ostalim komponentama.

MINUS
– Povremeno preterana kontrola.

Comments are closed.