ONKYO TA-2570: Skrivena tajna

Submitted on: 27 сеп 16

Website Address:

Category: Analog recorders/players

Website Rating:

Author's Description:

Onkyo dekovi nikada nisu bili posebno popularni kod nas. Čini mi se da ni u svetu nije bilo mnogo drugačije u odnosu na neke druge kompanije, recimo Technics, Sony itd. Bilo bi dobro naći neke podatke o prodaji, ako su uopšte sačuvani.

Kada ljubiteljima dekova pomenete kasetaše ove kompanije, najčešće ćete naići na ravnodušnost ili izjavu „nije loš“. Ali neke euforije, padanja u nesvest ili katarze jednostavno nema.

Moguće je da se iza svega krije promašena strategija dizajna i haotičnih oznaka. Naime, morate biti vidoviti ili imati fotografsko pamćenje da biste shvatili koja serija Onkyo dekova sadrži koje modele, koji su top modeli a koji su srednja klasa itd. itd.

Dodatno, Onkyo je obožavao da koristi multifunkcionalni displej srednje veličine pretrpan informacijama. Neko to voli (kao ja) a neko ne. Ali ispuštali su da prikažu tip kasete koja je u deku (normal, hrom…), što su skoro svi drugi prikazivali na ovaj ili onaj način.

Treće, dekovi nisu bili elegantni, tanki ili veliki i bombastični: nema tu JVC-ove elegancije (DD9) ili kasnijih gromada (TD-V1010), niti Aiwa-ine prelepe „klavirke“ ili Excelia-e.

I, na kraju, mnogi modeli su bili veoma slični a različitih oznaka, toliko da se postavlja pitanje nisu li u pitanju identični modeli: recimo upravo TA-2570 i TA-2800 ili TA-2058 i TA-2360, a nisu bili samo za specifična tržišta. Ima još takvih primera.

Onkyo dekovi iz devedesetih u velikom broju liče kao jaje jajetu. Izuzetak su TA6711, 6511, recimo.

Zamislite, dakle, ovu zbrku.

Da su visoki 12-15 cm, srebrni ili crni sa srebrnim detaljima, sa drvenim klavir lak stranicama, uz dva displeja, bili bi daleko popularniji.

Međutim, nisu, ali su Onkyo kaset dekovi ipak odlični, ili bar neki od njih.

Hajde sada da vidimo šta ima zanimljivo u vezi modela TA-2570. Pa, prvo što je interesantno je da ga je, kao odličnu mašinu, preporučio moj drugar Boža. A kada Boža, izvrsni poznavalac dekova, kaže da je neki kasetaš sjajan… kod mene se odmah pali osmatrački radar ne bih li nabavio takav isti dek.

Onkyo TA-2570 je bio top model iz 1989. godine i koštao je oko 500 EUR, što i nije neka cena u odnosu na konkurenciju.

A evo ga kod mene…

Konstrukcija je klasična za Onkyo: levo kaseta, u sredini vrlo bogati displej i ispod njega gomila tastera koji upravljaju transportom, brojačem i drugim opcijama. Neki su isuviše sitni i morate naučiti gde stoje jer su jako slični a različitih funkcija. Desno su preklopnici Dolby sistema i podešavanja ulaznog i izlaznog nivoa, kao i kalibracije.

Zanimljivo je da Onkyo dekovi imaju pretraživanje pesama kao i oni kod konkurencije, ali je kod njih regularno implementirana tzv. intro skip funkcija: kada tražite sledeću pesmu, ukoliko ne pritisnete play taster u roku od desetak sekundi pošto je dek našao numeru i započeo reprodukciju, on prelazi na sledeću. Malo nezgodno, rekao bih.

Onkyo TA-2570 se isporučivao sa daljinskim upravljačem koji je pokrivao osnovne funkcije, a kojeg nisam dobio.

Za razliku od većine drugih modela, TA-2570 poseduje potpunu ručnu kalibraciju osetljivosti prema određenom tipu kasete, kao i automatsku kalibraciju biasa, nazvanu Accubias. Interesantno je da su konstruktori napravili ovakav sistem: delimično ručni, a delimično automatski. Isto je i na najboljem Onkyo deku ikada: TA-2090.

Ručni nivo osetljivosti se podešava tako što se aktivira preklopnik za kalibraciju, zatim preko glavnog potenciometra za nivo snimka pojača ili smanji signal sa oscilatora 400 Hz dok ne dođe do 0 dB na pokazivačima. Zatim se uključi snimanje i preko monitor preklopnika (tape/source) i dva mala potenciometra podesi da ne postoji razlika između nivoa oscilatora i snimljenog nivoa na kaseti.

Ovakav sistem koriste još neki dekovi. Dobro je što je on zaseban za oba kanala i pri ovakvom koriščenju eliminiše se drift oscilatora usled temperaturnih promena – kao što se dešava kod nekih Nakamichi dekova, na primer. Praktično, uvek ćete signal oscilatora moći podesiti da bude tačno 0 dB, a ne da pokazivač na pik metru trepće ili pokazuje -1 ili +1 dB zavisno od toga da li je oscilator malo razdešen ili trpi zbog promene temperature okoline.

Da napomenem da na deku stalno gori oznaka HX Pro, koja se ne može isključiti, kao ni sam HX Pro sistem. Malo bezveze, zar ne? Imaćete svetleću reklamicu u sobi 🙂

Accubias automatika odradi kalibraciju u roku od nekoliko sekundi i veoma je tačna.

Iznutra, TA-2570 je relativno uredan, ali sa velikim brojem konektora – tada se tako radilo, mislim da sam ih izbrojao 22 koja sam morao da diskonektujem pri skidanju prednje ploče i transporta. Sam transport ima samo pet multipinskih konektora, za glave (brisanje, snimanje, reprodukciju) i dva konektora za poslove transporta i senzora, te nije težak za demontažu.

Evo nekih slika tokom demontaže, pranja, podmazivanja, sklapanja itd. ovog deka:

Donja slika pokazuje kako su izgledale šasija i glavna ploča posle pranja – sijaju, zar ne?

 

A tu je i delimično rasklopljeni mehanizam, posle pranja, spreman za dodatno čišćenje i podmazivanje:

Omiljeni transport boljih Onkyo dekova iz tog vremena je, naravno, tromotorni Sankyo. Interesantno je da je često forsirano rešenje, kada je Onkyo u pitanju sa ovim tipom transporta, bilo ono sa remenskim pogonom, bez DD motora. Izuzetak su egzotičniji modeli tipa TA-2070 i TA-2090. Sa druge strane, glavni pogonski motor kod TA-2570 ne radi stalno po uključenju deka, već isključivo pri reprodukciji ili snimanju. Sankyo mehanike sa direktnim pogonom (DD motor) morale su imati motor uvek u aktivnom režimu jer inicijalni impuls nije mogao ostvariti dovoljan obrtni momenat u kratkom vremenskom periodu pri podizanju glava, te je motor stalno radio, dok god je dek bio uključen.

Kao rezultat ovoga ležajevi zamajaca kod TA-2570 se daleko manje troše nego kod nekih drugih dekova pri uobičajenom korišćenju – jer često se dešavalo da dek stigne do kraja kasete a vlasnik ga ostavi neko vreme „u leru“.

Transport spreman za ugradnju:

Ostali deo mehanike je, takođe, klasičan – zupčanici umesto nesrećnog idlera (Nakamichi CR5 i 7, Alpine AL85 i 90 itd.), pametno rešen zatezač trake itd.

Na gornjoj slici su već „venčani“ transport sa prednjom pločom i šasija. Konektori još nisu spojeni niti je uređena kablaža.

Elektronika je, manje-više, klasične konstrukcije. Zanimljivost je da sam na jednoj od ploča video oznaku TA-2800 što me je još više uverilo da su dva deka izuzetno slična, ako ne i identična.

Kao audio pojačavač posle glave za reprodukciju koristi se NHIC-3205, potpuno nepoznato kolo. Uvidom u servisno uputstvo i sam dek vidi se da ovo nije integrisano kolo tipa operacionog pojačavača već modul koji obuhvata operacioni pojačavač 4560 u SMD tehnici i dva SMD tranzistora koji mu prethode.

Pored toga, u kolu snimanja, ulaznog bafera itd. koristi se još nekoliko klasičnih operacionih pojačavača. Zamenom navedenih nekim novijim modelima, te osvežavanjem sekcije napajanja i sprežnih kondenzatora sasvim je moguće da bi se zvuk TA-2570 podigao na još viši nivo.

 

I, posle svega, kako svira TA-2570?

Onkyo TA-2570 zvuči fenomenalno.

Krenimo od… mana. U poređenju sa Nakamichi-jem BX300 možda mu fali zrno transparentnosti, a moram reći da  TA-2570 radi blagu koloraciju srednjeg opsega. U tom smislu glas zvuči mekše i više „u lice“ nego što zaista jeste te se blago se prenosi i na gornji kraj midbasa. I to je sve. Ne zaboravite da i dobar broj Nakamichi dekova boji zvuk i to čini elektronika a ne interakcija glava/traka ali opet prija velikoj većini slušalaca. TA-2570 radi slično, ali na manjem opsegu frekvenci i intenziteta.

Reprodukcija detalja je, kod TA-2570, fascinantna. Smatram da je HX Pro sistem iskorišćen na najbolji mogući način: nema artefakata kao loših sibilanata, prštavih visokih tonova i sličnog. Svaki mikrodetalj je na mestu, fin i filigrantski oslikan u prostoru, dok je „gašenje tona“ (decay) jedno od najboljih koje sam primetio i to ne samo kod dekova.

Okrenimo se na drugu stranu: bas je jednako i iznenađujuće dobar, utegnut i čvrst, definisan i ni malo muljav, sa odličnom energijom i udarcem. Uz to ide dinamika za poštovanje i mid bas koji odlično stoji u prostoru. S obzirom da je midbas područje koje nosi najviše energije u snimku, za dekove on predstavlja područje „živog blata“ gde se najpre razvijaju izobličenja (kao kada snimate i celi snimak je dobar ali midbas nekako iskače i uho ga hvata kao „iskrivljenog“ i „prejakog za kasetu“ te morate da smanjite nivo snimka i ukupnu dinamiku jer glave ne mogu preneti toliku količinu energije na traku). Dakle, kod TA-2570 ovaj midbas stoji kao NLO u seriji Dosije X, iznad zemlje, postojan i vrlo jasnog oblika, što je osobina samo vrhunskih dekova. Mala šala, ali midbas kod TA-2570 je zaista odličan.

Opšti karakter reprodukcije je na blagoj strani tamnije: TA-2570 ne forsira visoke tonove, niti je tako svetle puti kao, recimo, Yamaha dekovi (KX-1200, na primer). Kada dođe do potrebe za finim detaljima on je uvek tu, ali se nikada ne hvališe njima, jednostavno nije uređaj koji ja zovem „demonstrator“. Ovo je rasni vrhunski dek u svakom smislu.

Imajući u vidu njegovu cenu na našem tržištu…  teško je naći konkurenta u svetu troglavaša. A istina je da TA-2570 može da stane na crtu bilo kom deku ikada napravljenom. Možda će izgubiti bitku, ali to nikada neće biti nokautom u prvoj rundi, već verovatnije na poene.

Apsolutna preporuka. Hvala Božo!

 

Comments are closed.