AKAI GX-R99: Kompleksni borac

Submitted on: 29 јун 16

Website Address:

Category: Analog recorders/players

Website Rating:

Author's Description:

Akai je napravio mnogo toga što može biti zapamćeno u istoriji HiFi-ja tokom višedecenijske istorije kada je postojao kao originalna japanska marka na tržištu. Najpoznatije oblasti u kojima je nastupao su bili magnetofoni i kaset dekovi.

Kvalitetne, neuništive mehanike na starijim modelima i generalno izuzetan kvalitet izrade su ga stavljali u vrh proizvodjača iz Zemlje izlazećeg sunca.

U jeku slave audio kompakt kasete, 1983. godine, Akai na tržište plasira model GX-R99, najkompleksniji dek koji je ikada napravio, po ceni od oko 2.000 DEM.

Očigledni projektni zadatak za ovaj dek je bio da spoji teško spojivo: maksimalni konfor sa vrhunskom reprodukcijom zvuka i tehničkim dostignućima tog vremena.

„GX“ oznaka na Akai deku govori da se u njemu koriste feritne glave u kristalnom kućištu. Za takve glave Akai je davao doživotnu garanciju. Da pomenem, zaista nikada nisam video GX glavu na Akai deku koja je bila uzrok loše reprodukcije.

A Akai GX-R99 je bio nešto zaista posebno… troglavi autoreversni dek. Bilo je još takvih – Pioneer CT-9R i 90R da nabrojim samo neke. Ali Akai se razlikovao od svih njih po ukupnim osobinama.

Tanke pojave, sa relativno malo dostupnih komandi na prednjoj ploči, izgledao je elegantno. Međutim, ostatak komandi se krio na pločici koja je izlazila pogonjena motorom, pritiskom na dugme.

O tome ću malo kasnije…

Mehanika GX-R99 deka sastojala se od dva DD motora za pogon zamajca. No, za razliku od Nakamichi Dragona ili Revox-a B215, ovde je primenjeno jednostavnije rešenje – u pogonu je uvek bio samo jedan motor, dok se drugi vrteo preko remena, u zatvorenoj petlji. Motori, kada bi bili u pogonu, kretali bi se u suprotnim smerovima. Prednost ovakvog sistema je niže zavijanje i podrhtavanje u odnosu na klasični sistem sa jednim DD motorom, kao na primer na Pioneer-u CR9R, jer je kod Akai-ja sistem simetričan pri radu u oba smera umesto da ima veće zavijanje i podrhtavanje u kontra smeru.

Pored pomenutih motora, ostatak konstrukcije transporta je klasičan za top modele Akai-ja iz tog doba: tu je motor za premotavanje/namotavanje preko idlera, kao i motor mehanike. Peti motor je već pomenut – služi izbacivanju ladice sa dodatnim komandama na prednjoj ploči.

Kao što sam već rekao, Akai GX-R99 ima složeni sistem funkcija u cilju maksimizacije iskorišćenja bilo koje vrste trake u kompakt kaseti.

Jedna od osobina je autokalibracija koja podešava osetljivost, bias i ekvilizaciju snimanja u roku od desetak sekundi. Ovo se radi pomoću test tonova i slično je mnogim drugim dekovima. Ono što je zanimljivo je da dek vrši kalibraciju pritiskom na dugme za snimanje (CRLP ili REC taster), te je praktično nemoguće započeti snimanje a da autokalibracija nije odrađena.

Dodatno, GX-R99 poseduje AT (Auto Tuning) Bias funkciju koja ima tri vrednosti: standardnu kalibraciju bias-a prema Akai standardu, kao i povišenu i sniženu vrednost biasa, za 10% u odnosu na središnju vrednost. Podešavanje ovog parametra se radi pre autokalibracije: sniženje biasa dovodi do poboljšanja MOL (Maximum Output Level) karakteristike sa centralnom frekvencom oko 8 kHz. Povećanje biasa od 10% utiče pozitivno na MML (Maximum Modulation Frequency) čija je središnja frekvenca oko 400 Hz. Čemu ovo služi: praktično prilagođavanju tipu muzike – da li ona sadrži više niskih tonova ili je potrebno naglasiti osobinu muzike da su u njenom sastavu visokofrekvencijski tonovi.

Ali, ovo je samo početak priče: pored navedenog, CRLP (Computer Recording Level Process) automatski podešava nivo snimka prema ulaznom signalu, a u odnosu na setovanja dobijena od sistema za autokalibraciju i ranije podešeno AT Bias setovanje, uzimajući u obzir MOL karakteristiku. Tokom rada CRLP vrši monitoring kako MOL tako i MML nivoa i podešava nivo snimka u skladu sa tim. Dodatne detalje o ovome nisam našao.

CRLP se, za razliku od autokalibracije, može isključiti i preći na manuelni režim rada: nivo i balans se mogu podešavati ručno. Ukoliko želite da memorišete vrednosti koje ste podesili, postoje dve memorijske lokacije.

Kako sve ne bi bilo suvoparno i unutar mikrokontrolera, Akai je mnogo toga rešio da prikaže na displeju: pored izabranog nivoa snimka i mogućnosti da se prikaže balans kanala, tu su  i markeri za MOL i MML (kada je prikazan samo jedan onda im je identična vrednost na pokazivaču). Pokazivači vršnog nivoa (pik metri) imaju mogućnost rada i u VU režimu, ali i u režimu prikaza spektra visokih i niskih tonova od 8 kHz i 400 Hz, faktički u skladu sa MOL (8 kHz) i MML (400 Hz) karakteristikama.

Ukupno gledano, ovakve funkcije nisu postojale ni na jednom deku u to vreme, a ni kasnije.

Da ne pomislite kako je ovo sve, Akai GX-R99 poseduje i Fade taster za postepeno povećavanje ulaznog nivoa do podešenog, ili smanjenje do nule a takođe i vrlo korisnu Rec Cancel funkciju ako ste odustali od tekućeg snimanja. Tu su i Blank Search pomoću koje dek traži prazno mesto na traci za sledeći snimak, Intro Scan kojom pušta svaku numeru po 10 sekundi i IPLS (Instant Program Locating System) za skok na sledeću ili početak poslednje numere. Na kraju, postoji i QMSS (Quick Memory Search System) što je komplikovani naziv za premotavanje kasete unazad do pozicije nula na brojaču.

U životu nisam sreo dek koji ima ovoliko čudnih skraćenica za različite funkcije. Mislim da su u Akai-ju imali jednog zaposlenog samo da smišlja nazive funkcija i stvara misteriozne akronime 🙂

Brojač, naravno, može da radi u realnom vremenu i prikazuje koliko je ostalo do kraja kasete. Zar ste mogli da posumnjate da je to drugačije.

Kako bi sve pamtio, Akai na jednoj od ploča ima punjivu Vartinu bateriju koja voli da izađe na slobodu (iscuri) posle mnogo godina 🙂 Posledice su od loših do nesagledivih… Na mom primerku baterija je delimično iscurela, pa je stanje sanirano i ubačena je nova baterija.

Kompleksnost ovog deka napravila je kompromis u smislu dostupnosti i servisibilnosti: dve ploče velikog formata jedna iznad druge, nedostupnost određenim modulima… čine ga, po rečima veoma iskusnog majstora koji ga je servisirao, „noćnom morom za servisiranje u odnosu na Nakamichi Dragon“ koji nije baš sladak kada treba da se radi.

Tokom korišćenja Akai se ponaša kao velika maca: umiljat, tih ali nimalo naivan. Ovo je ozbiljan dek napravljen uz veliku dozu truda i to se odmah vidi. Nedostatak mehaničkih kontrola je zgodan jer nema potrebe za čišćenjem istih ali ja više volim kvalitetni klasični potenciometar umesto elektronske kontrole iz osamdesetih godina :), na Akai-ju je balans kontrola pomalo gruba. Pokazivači vršnog nivoa niskih i visokih tonova, kao i graničnih vrednosti istih su zaista korisni i Akai-ju svaka čast na implementaciji takvog sistema. Očigčedno je da su zaista želeli da naprave dobar snimač.

Zvuk Akai-ja GX-R99 je veoma dobar: nije kristalno čist kao kod Yamaha dekova, recimo, ili kod dekova koji su došli 10-15 godina kasnije, ali je prirodan, pun i ume da iznenadi količinom detalja. Bas je, kao kod većine Akai dekova, mek i malo zaokrugljen ali nije zamućen. Akai-jev zvuk će se sigurno dopasti ljubiteljima vinila i zvuka starih dekova: njegov adut je prirodnost i relaksiranost reprodukcije. Ona nije neutralna kao na Revox-u B215 ili fascinantni spoj čiste ali meke prezentacije. Ona je pravi primer Akai reprodukcije: sve je na mestu, nema očitih mana ali delimično fali doza uzbuđenja i strasti.

No, sveukupno gledano, Akai GX-R99 je sjajan dek koji čak i svojom elegantnom i fascinantnom pojavom ne pokazuje ni deo onoga što se krije ispod haube i čini ga takvim.

Comments are closed.