BORBA DEKOVA 3: KX-1100HX vs. KX-800

Submitted on: 07 јан 20

Website Address:

Category: Analog recorders/players

Website Rating:

Author's Description:

O oba deka možete pročitati detaljnije na mom blogu, ali evo ukratko:

Yamaha KX-800: Drugi model odozgo u ponudi 1988. godine, kada se prvi put pojavio. Cena mu je bila oko 550 EUR.

Šta valja kod Yamaha-e: Napravljen je lepo za oko, sa dobro izabranim opcijama transporta i brojača. Tu je i veliki displej, tromotorna mehanika i amorfne glave, podešavanje biasa uz asistenciju, ultrabrzo premotavanje trake, daljinski upravljač, programiranje redosleda pesama – ovo poslednje je bacanje resursa po mom skromnom mišljenju, CD je to imao od početka i nije trebalo trošiti novac na isto kod deka koji nikada neće biti na nivou konfora CD-a.

Šta ne valja: od mana bih naveo bedno tanko metalno/plastično kućište, da su mogli napravili bi ga od starih pivskih konzervi i ostataka PET ambalaže. Displej bi mogao imati peak hold funkciju. Transport poseduje samo jedan zamajac iako podržava ugradnju još jednog – lako za održavanje ali sistem transporta trake preko glava nije stabilan kao kod Kenwood-a. Pogon je putem remena – DC servo motor i onda na zamajac. Video sam mnogo DC motora kod dekova koji su neispravni čak i ako su malo radili. I ovde je bio isti slučaj.

 

Kenwood KX-1100HX: Top model u ponudi, inkarnacija KX-1100G. Pojavio se na tržištu iste (1988.) godine sa cenom od 650 EUR (1.300 DEM, mada je kasnije bio i niže, oko 1.000 DEM).

Šta valja kod Kenwood-a: kvalitetno napravljen, mada se nisu razbacivali kvalitetom kućišta. Komande jasno raspoređenje i veoma lak za korišćenje, no poseduje nekoliko skrivenih funkcija koje treba provaliti, a što je opet bolje nego da je pretrpan tasterima. Displeji (dva komada) su baš lepi, dobri i informativni, a desni poseduje peak hold funkciju. Transport je najbolja verzija Sankyo, ugradjivanog u top modele Nakamichi i Teac dekova, na primer. Direct drive sa dvostrukim zamajcem i još dva motora. Kalibracija je potpuna (bias i level) i radi odlično, uz asistenciju lokalnog oscilatora i pik metara. Amorfne glave.

Šta ne valja: plastični tasteri transporta su tvrdi i ne pružaju pravi osećaj. HX Pro se ne može isključiti. Održavanje nije mačji kašalj jer se dek mora poprilično rasklopiti da bi se došlo do elektronike i mehanike. No, sveukupno gledano, ovo je daleko kompletnije i kvalitetnije napravljen dek u odnosu na Yamaha-u.

 

Na testu:

Da napomenem kako su oba deka potpuno servisirana i kalibrisana istim test trakama pre testa. Takođe su i demagnetizovani. Kao test kasete sam koristio TDK D, Maxell SQ, Maxell XLII i TDK SA.

Moram reći da je pri testiranju azimuta Kenwood pružio osetno stabilniji rezultat u odnosu na Yamahu – uglavnom zbog dobrog i robustnijeg transporta sa dva zamajca u zatvorenoj petlji. Takođe mu je i kalibracija bias-a manje zavisna od kvaliteta same kasete (kvalitet izrade kućišta kasete veoma, veoma utiče na krajnji rezultat kod velikog broja dekova). Dakle, što se stabilnosti i upotrebe tiče, poen ide Kenwood-u.

No, kada je muzika u pitanju, ovde se situacija menja u korist Yamaha-e. Iako je Kenwood vrlo solidan dek, njegova reprodukcija je „reprodukcija i ništa više“. On je korektan, ali bez nekog specijalnog karaktera i prenosa emocija koje bi probudio kod slušaoca. Dakle, lepo, fino, srednje dinamično i detaljno, ali i čisto i korektno – da ne grešim dušu. Nažalost, „samo“ korektno.

Yamaha je, sa druge strane, retka zverka za novac koji je koštala: sva od emocija, daleko prirodnija i dinamičnija, kao bezobrazna mačka skače sa numere na numeru. Bilo da se radi o dens muzici, popu ili orkestarskom izvođenju, Yamaha sve verno prati. Prenos emocija je odličan, mikrodetalji i njihova dinamika neočekivano dobri, a tonalitet glasa odličan. Da se još jednom vratim na detalje: u ovoj klasi dekova nisam očekivao to što sam dobio od Yamaha-e, gomila sitnih tonova je iskakala tamo gde nisam očekivao da će biti registrovani. Ujedno, Yamaha je i mekšeg karaktera, jednako čista kao Kenwood, ali ne i dosadna, vrlo dobre zvučne scene za jedan kaset dek. Bas bi mogao ići nešto dublje, u nekom momentima možda bi mogao biti i autoritativniji u odnosu na najbolje dekove koje sam testirao ali… u svojoj klasi cene Yamaha je skoro neprikosnovena. Možda slavu mogu da joj pomute Akai GX75/95 ili neki Onkyo dek, ne bih znao napamet.

Krajnji rezultat testa je daleko na strani Yamaha-e, što se zvuka tiče, a na strani Kenwood-a ako se gleda opšti kvalitet izrade, transport i detalji. Yamaha, iako relativno jadno napravljena u pravom stilu štednje Japanaca, vredi svaku paru…

Comments are closed.