Branko Nojković: Moja audio priča (1)

Submitted on: 15 окт 20

Website Address:

Category: Blog: Branko Nojkovic

Website Rating:

Author's Description:

Poštovani audiofili, posetioci sajta ZokiAudio.com,

Slike i tekst koji su pred vama odnose se na emisije „Ne moze to bez kabla – gost Branko Nojković“ voditelja Šćepana Vujisića, na YouTube. Tekst je ustvari podsetnik (sinopsis) o čemu u emisiji treba govoriti, a koji pred sobom imamo i ja i voditelj, da bi me voditelj eventualno prekinuo i postavio neko pitanje. U video snimku ima znatno više priče nego u ovom tekstu.

Slike su ustvari one koje su prikazane u dotičnoj emisiji na YouTube.

One mogu „klikom“ kursora da se uvećaju i da ispune ceo ekran, u punoj rezoluciji, a i da se download-uju, ako nekom zatreba.

Razlog za ovo je taj što su sve emisije snimane u mom stanu, moj P.C. je povezan na t.v. ekran, ali je kamera fiksna jer voditelj nema kamermana, te kamera ne može da se sasvim približi t.v. ekranu, zato slika nije uvek dovoljno jasna, niti mogu da se dovoljno dobro vide detalji, naročito ako je u pitanju električna šema – sve je radjeno amaterski. Mnogi ljubitelji audia, naročito konstruktori, koji su gledali ove emisije, žele da imaju slike u punoj rezoluciji, da bi mogli da nešto od toga, ako im se dopadne, koriste u svojim gradnjama ili da ih sačuvaju u svojoj audio biblioteci, za slučaj da im to zatreba kasnije.

Ovo je mogućnost da dodju do onoga što im je potrebno, jer sam ja prilično star, gotovo nepokretan i ne mogu da sedim za P.C.-jem duže od 10 minuta, nemam niti fizičke snage niti dovoljno vremena, pa zbog toga ne mogu da  odgovaram na mnogobrojne e-mail-ove sa molbama da pošaljem neki materijal svim zainteresovanim dragim i nepoznatim prijateljima iz našeg audiofilskog bratstva.

S poštovanjem,
Branko Nojković

O HOBIJU

  •  Postoje dva sveta: Jedan smo izmislili a na drugi nas teraju. (Mika Antić).

(Hobi pripada svetu koji smo izmislili).

 

  • Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kada smo drugačije budni? (Mika Antić).

(Hobi najčesće pripada svetu koji budni sanjamo).

 

POČECI

1960/64 – GIMNAZIJA

  • Radio Klub Zrenjanin – prvi susret sa elektronikom (sl. 01.), prvi susret sa časopisom „Radioamater“ a zatim i pretplata, preko kluba. U tadašnje vreme delova za elektroniku gotovo da i nije bilo u prodaji, a i većina članova nije ni imala dovoljno para za  hobi, u to vreme je svuda vladalo prilično siromaštvo. Stariji članovi su odnekud nabavljali elektroniku iz rashodovanih vojnih aviona iz II sv. rata, pa se to u klubu pažljivo rasklapalo, razlemljivalo, kategorisalo i sortiralo u klupski magacin.

  • Prve gradnje, sa cevima – RKZ, detektor (kristal od galenita), dvocevnik (audion, fićukaš – ne superheterodin nego radio sa tzv. direktnom spregom).
  • Putovanje iz svog rodnog mesta Zrenjanina u Beograd kod starijeg brata od strica Dusana Nojkovica (koji je završio ETF), za šemu (cevnog) pojačala za gitaru, prva konferencija nesvrstanih (Naser, Makarios, Indira Gandi, Sirimavo Bandaranaike, Haile Selasije), gradnja cevnog pojačala za gitaru (sa ispravljačkom cevnom duo-diodom AZ-1, i cevima EF81, ECC83, EL84).

 

1964/65 – FAKULTET (ETF)

  • Nije bilo vremena za gradnje audio uredjaja (stanovanje u iznajmljenoj sobi, moralo se mnogo učiti, a i para za delove uopšte nije bilo, samo za golo preživljavanje),
  • Prelomni susret sa radioamaterom Mirkom Vožnjakom (radio je u VTI) – prvi susret sa HI-FI Stereo Sistemima (objavljivana je njegova serija članaka u nasem časopisu Radioamater), Vožnjakova gradnja pojačala za gitaru za Branka Kockicu (bend Elektroni u Zr.) mojim posredstvom.

 

1975 – PRVO ZAPOSLENJE

FABRIKA VF UREDJAJA – EI (domaća i „Siemens“ VF telefonija)

  • Ozbiljno učenje engleskog, susret sa časopisom „Wireless World“.
  • U fabrici VF uredjaja upoznavanje sa Slobodanom Jovanovićem, (koji je sada u USA i radi kao jedan od dizajnera u firmi za proizvodnju vrhunskih slušalica www.audeze.com), a koji me je i uvukao ponovo u svet audia i u gradnje audio elektronike. Preko Slobodana sam upoznao i njegovog dobrog drugara Branimira Hodalića – Pink-a, koji je popravljao voice coil-s od zvučnika (jako dugo se nismo čuli ali se nadam da se još uvek time bavi).

 

1976 – OSNIVANJE PORODICE

E, A ONDA JE POČELO…

  • Kupovina gramofona Thorens TD 160, kasnije nabavka SME ručke od prijatelja, nabavka Ortophon MC10 zvučnice i trafoa (Ortophon STM-72) iz Londona. Na slici (sl. 02.) se vide odozgo na dole: Thorens TD160 i moji prvi radovi sa tranzistorima: Leach Low TIM 3 Pwr Amp (prva verzija), Stereo FM Tuner, Quad 33 Preamp (replika), Quadro Decoder i Phillips 25W Pwr Amp. Naravno tu se vidi i ručica moje 2-godisnje ćerke čiji prstići imaju nameru da provere sve što moze da se pipne na polici.

Prve gradnje sa tranzistorima:

  • Izlazni Pojačavač PHILLIPS – BN, 2 x 25W – prema jednoj knjizi od Phillips-a za gradnje audio pojačavača (sl. 03.),

  • Preamp QUAD 33 (QUAD 33 – BN) – po originalnoj šemi (sl. 04.) – u fabrici sam napravio induktivnosti na Siemens-ovim feritnim jezgrima – izmerene originalne vrednosti kao u šemi – za original kola tonske kontrole.

  • Zvučne kutije BAILEY TL – BN (sa KEF zvučnicima B139, B110 i T27), prema projektu: Arthur R. Bailey: „The Transmssion Line Loudspeaker Enclosure“, High Fidelity Designs, Wireless World, 1977, p.156 (sl. 05. i sl. 06.).

  • Prvo puštanje sistema u rad, pozvao sam društvo, Pink Floyd – The Dark Side of the Moon (strahoviti basovi).
  • Već tada se nisam zadovoljavao da gradim isključivo replike uredjaja prema projektu, već da kombinujem delove elektronike iz raznih projekata. Prvi takvi uredjaji su bili Kvadrofonski Dekoder i Stereo FM Tuner.
  • Quadro Decoder (sa čipovima MC1312, MC1314, i MC1315), sa 4 x pwr amp za Quadro slušalice (sl. 07.) – to je bilo inspirisano diplomskim radom kolege Zorana Kecojevića (kod njegovog rada sam se prvi put susreo sa integrisanim kolima).

  • Stereo FM Tuner (ICON – BN DESIGN) – prema projektu: J. A. Skingley and N, C. Thompson: „Novel Stereo F.M. Tuner“, High Fidelity Designs, Wireless World, 1977, p. 17, (u kit formi), a tu sam samostalno dodao stereo dekoder sa IC MC1310, LED skalu sa 2 x UAA170 čipovima, i touch ctrl fiksne stanice sa  čipovima SAS560S i SAS570S (sl. 08., sl. 8a., sl. 09.i sl. 10.).

  • Pwr Amp i Preamp sa izlaznim MOSFET-ima (ETI, nema slike) u jednoj kutiji, za prijatelja gitaristu Dalibora.
  • Poklon oba prva pojačala (QUAD 33 – BN i PHILLIPS – BN) i TL (Bailey) zvučnih kutija prijatelju iz detinjstva kao kum, za venčanje.
  • Gradnja izlaznog pojačavača „LEACH LOW TIM 3“ (sl. 11. i sl. 11a. – druga, kasnija verzija), prema projektima:
  1. W. Marshall Leach: „Build A Low TIM Amplifier“,Part 1 i 2, Audio, Feb. 1976, p. 30 – 46. i Audio, Feb. 1977, p. 48 – 56, i kasnijim unapredjenjima u Low TIM 3, zahvaljuci prepisci sa autorom.
  2. „Audio Level Meter“, ETI 438 LED Level Meter, ETI (Electronic Today International) TOP Projects 4, p. 17 – 20.
  3. Walt Jung: „The Speaker Saver: thumpless solid state Audio“, TAA 3/1977, p. 4 – 7.

  • U to vreme sam sastavio i dva kompleta (predpojačalo i izl. pojačalo) u kit formi (Hafler DH 101 Preamp. i DH 200 Pwr Amp) za svoja dva prijatelja.

 

1978 – DRUGO ZAPOSLENJE

„JAT-Tehnika“

(Inž. za održavanje Radio NAV/COM uredjaja na avionima JAT-ove flote)

  • Upoznavanje sa Duškom Dragovićem. To je bio izuzetan poznavalac klasične muzike, imao je u podrumu impresivnu diskoteku sa probranim izvodjačima, u jednom tada poznatom časopisu je pisao prikaze kvaliteta (muzičkih i audio) mnogih čuvenih ploča, prikaze i slušne testove mnogih vrhunskih audio uredjaja. Jedan moj drugar (Bela Trajs) mu je rušio zidove u podrumu i sredjivao sobu za audio („listening room“).
  • Duško je za zvučni sistem imao basovske zvučnike Hartley – u betonskim kutijama, srednjetonce – duple QUAD elektrostatike ESL 57, neke horna visokotonce – prototipe od nekog stranog proizvodjaca,… (to je bila Duškova verzija u ono vreme san snova zvučničkog sistema tzv. HQD = Hartley – bas, Quad ESL – srednjetonac, Decca ribbon – visokotonac).
  • Dragović je poznavao Mioljuba Mileta Nestorovića, ispričao mi je kako je Mile otišao u USA, u firmu McIntosh, Duško mi je poklonio original Miletovog rada: Mioljub – Mile Nestorović: „20W laboratorijski pojačavač“, 1961, 45 str., (sl. 12.)koji je, u vreme kada je bio napisan, bio daleko ispred tadašnjih stremljenja u audiu, u inostranstvu.

 

Comments are closed.