AIWA AD-F990: „Klavirka“

Submitted on: 13 сеп 16

Website Address:

Category: Analog recorders/players

Website Rating:

Author's Description:

Aiwa AD-F990 iz popularne serije „klavirki“ pojavila se na tržištu 1986. godine. Bila je top model, sa cenom od 1.500 DEM (750 EUR).

Ovaj dek je nastao u vreme kada su se proizvođači borili da osvoje tržište brojem opcija koje će ponuditi, uz maksimalnu kompjuterizaciju komponenti. Primeri su Akai GX-R99, Sony TC-FX1010, Revox B215 itd.

Izvinjavam se zbog kvaliteta slika – one su nastale pre desetak godina i loše su. Naknadno sam pozajmio AD-F990 i napravio bolje, ali sam ih negde zaturio 🙁

O ukusima ne vredi raspravljati, ali za mene je Aiwa AD-F990 prava lepotica. Elegantno dizajnirana iako sva šarena, iz ugla posmatrana deluje nekako prefinjeno, sa velikim prozorom iza koga se krije displej i prektično ravnom prednjom pločom. Sve je na njoj na tastere, sem otvaranja vrata, balansa ulaznog signala i nivoa izlaza.

No, ono što je neverovatno jeste koliko opcija je proizvođač uspeo da nagura u gorepomenutu cenu i maleno kućište veličine Nakamichi-ja BX300. Naravno, nemojte ni pomisliti kako rezultat nije bio veliki broj multipinskih konektora, isprepletenih kablova i slično… ipak govorimo o 1985. godini a Aiwa nikada nije bila uredna kao dobar deo Yamaha dekova, na primer.

Krenimo od početka: Aiwa AD-F990 koristi klasičan mehanizam poznat iz modela AD-3800, a kasnije usavršen za potrebe modela XK009 i kasnijih. Radi se o transportu sa dva zamajca u zatvorenoj petlji, pogonjenih DC motorom preko remena. Sami zamajci nisu bogzna kakve mase niti je mehanizam napravljen robusno ali je praksa pokazala da je veoma trajan. Drugi motor služi za namotavanje i premotavanje kasete a servo funkcije se obavljaju pomoću dva elektromagneta – aktuatora. Tu je i sistem zatezanja trake na jednu, pa na drugu stranu, koji doprinosi da AD-F990 prilično „škljoca“ kada se ubaci kaseta, što je, maltene, tada postao zaštitni znak Aiwe.

Slike identičnog mehanizma možete da vidite u tekstu o Aiwa-i AD-F770, ali evo i par slika ovde:

Da napomenem kako tonske osovine koriste tzv. micrograin tehnologiju, pri čemu su površine fino obrađene na način da se formiraju poluhemisfere na površini i time se izbegava klizanje trake preko osovina. Ovo su, inače, koristili i drugi proizvođači.

Glave za snimanje/reprodukciju su napravljene od amorfnog materijala, koji generalno ima bolje magnetne karakteristike u odnosu na klasične feritne ili hard permaloj glave.

Sve ovo do sada je, manje više klasično. A sada nešto drugačije…

Onog momenta kada uključite Aiwa-u AD-F990 isključuje se kolo glave za reprodukciju i aktivira posebno oscilatorno kolo koje vrši demagnetizaciju. I tako svaki put. Milina. Nema česte upotrebe kaseta ili demagnetizatora koji mogu biti nezgodni. Činjenica je da se ne demagnetiše sve – osovine kapstana, na primer, ali glave su uvek u sjajnom stanju. Jedino bolje što je izmišljeno jesu magnetnorezistivne glave kod Technics RS-AZ serije.

Sledeća interesantna stvar je detekcija Dolby sistema koji je AD-F990 koristila pri snimanju. Možete ga podesiti ručno, ali ako je u „Auto“ modu, AD-F990 će tačno registrovati korišćeni Dolby sistem, dok god je snimano na istom modelu deka. Štos je u infrazvučnom signalu koji ovaj dek snima dok koristi Dolby kola, a kasnije ga detektuje i aktivira određeni sklop ekspandera. Sličan, mada više sofisticiran sistem, imao je i Nakamichi 1000ZXL.

Aiwa AD-F990 poseduje i pravu automatsku kontrolu nivoa snimanja: puste se najglasniji pasaž muzike i korišćenjem tastera za automatsko podešavanje nivoa dek nađe optimalni nivo, što i prikaže na displeju. Malo skromnije nego kao kod Revox-a B215 ali sasvim zgodno. Naravno, može sve i manuelno.

Na kraju, tu je i autokalibracijski D.A.T.A. (Digital Automatic Tape Adaptation) sistem koji podešava bias, osetljivost i ekvilizaciju kola za snimanje u nekih 16 sekundi i to čini veoma lepo.

Što se otkaza tiče, iz mog iskustva Aiwa AD-F990 je vrlo pouzdan dek sa potrebom za periodičnim održavanjem i zamenom potrošnih delova.

Od kvarova tu su delimični otkazi tastera usled starosti/nekorišćenja i otkazi senzora tipa kasete. Ovi drugi najčešće pate od prljavih kontakata jer je jedan red otvora za hlađenje upravo iznad pa prašina neminovno ulazi. Jednostavno čišćenje rešava ovaj problem. Pored toga, treba napomenuti da se AD-F990 veoma greje, posebno u sekciji stabilizacije napona, ali izgleda da ona to podnosi bez problema.

Zvuk?

Aiwa AD-F990 je spoj dobrog i manje dobrog. Da me ne shvatite pogrešno, za preko trideset godina koliko se bavim dekovima nisam naišao na savršeni uređaj. Zašto? Odgovor je: ili nije do sada napravljen (niti će biti) ili sam ja mnooogoooo nezgodan lik. Biće pre da je ovo drugo 🙂

Takva je i AD-F990: čistog zvuka, dobre dinamike, solidne prostornosti, nije tvrdog i umarajućeg zvuka, a snimak je praktično kopija onoga što se dobije kada je slušate preko pozicije za monitoring „Source“. Autokalibraciju, kao što već rekoh, radi perfektno.

Pa šta onda ne valja? Aiwa zvuči… veštački. Nije to mnogo, nije ona uopšte loša. Ona samo nije vrh. Po kvalitetu je negde sa top modelom Akai-ja iz tih godina, GX-9. Znam, jer sam je poredio direktno sa GX-9, a tu su bili i Sony TC-K970ES, Sony TC-KA6ES i Alpine AL85 koja ih je sve razbila. Deset godina kasnije opet sam je poredio, ovog puta sa nekim ozbiljnijim igračima: Harman/Kardon-om TD4800, NAD-om 6300, Nakom CR7 itd. itd.

Aiwa nije mogla da izađe na kraj ni sa jednim od njih. Isto kao i Akai GX-9.  Taj veštački prizvuk nose i dodatne mane: AD-F990 nema tu rezoluciju visokih tonova kakve imaju pomenuti. Da još kažem kako sam je direktno poredio i sa naslednicom: XK009 Excelia-om. Iako po opcijama daleko skromnija, XK009 je jasno bila bolja u zvuku. Dobro je da nije obrnuto.

Postavlja se pitanje otkud da Aiwa nije bolje prošla? Cena je dovoljno visoka da opravda dobar zvuk, tehnologija je svemirska… odgovor je da je tolika količina elektronike na putu signala, korišćenje brojnih prekidačkih kola itd. svakako morala ostaviti traga u kvalitetu zvuka. Danas verovatno ne, ali u to vreme prekidačka kola, elektroliti, elektronski potenciometri i slično nisu bili ni približno razvijeni i svakako su dovodili do degradacije zvuka.

Nemački Stereoplay smestio je AD-F990 u grupu iznad najboljih dekova, tamo gde su, na primer, pripadali Technics RS-B85 i RS-B100. Po meni, sasvim zasluženo.

Ako slušate samo AD-F990, vremenom ćete se navići na nedostatke i moći ćete da uživate u njoj. Prelepi displej, intro skip, muzik srč, multifankšnl kaunter, sto džidža bidža i dizajn za peticu su ono što se ipak računa.

Očigledno je sledeći potez Aiwa-e i prelaz na „manuelnu“ XK009 bio… pravi potez.

Nadam se da ću sledećih nedelja/meseci uspeti da završim mlađu sestru, AD-F770 i da ću je testirati. Sa lošijim glavama, ali jednostavnijom elektronikom, prošla je na testu u Stereplay isto kao skuplji model. Videćemo šta će biti…

Comments are closed.